Korisničko ime: Lozinka:
Naslovna Forum 031 Galerija 031 Oglasi 031 Novi korisnik!
Novosti
Najave i reporti
Kolumne
Gost priče
Interaktiv
Podrška
O nama



Slavonija jučer nije, niti je mogla pjevati. Nema više našeg Branka. Otišao je i Zeko i potočić, partio je čovjek što je napisao najljepšu odu gradu kojeg je toliko volio! Iskreno mi recite, jeste li ikad, makar i na trenutak, smjeli pomisliti kako on nije izrastao iz debelih korijena ove ravnice? A, zapravo taj Purger rođenjem toliko je zavolio ovaj grad što ga oplahuju obale Drave i ravnicu što se uokolo pruža, da se zapravo u tisućljetnoj povijesti Osijeka teško može naći osoba koja je svoju ljubav spram njega znala na tako lijep način pretočiti u riječ, glazbu, stih...Bio je i ostat će zauvijek naš!

Toliko, da su ga, na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, naši slušatelji izabrali za «Građanina stoljeća». I to u kakvoj konkurenciji. No, kad smo već kod tih stoljeća, njima se – i to onim slavnim, osječkim stoljećima - na sebi svojstven način bavio u svojoj sjajnoj nedjeljnoj emisiji «Branko i potočić». Zapravo, ruku na srce, radio je to tako dobro da je bio barem jedno stoljeće ispred svih nas! Prije nego što smo ponovno postali kolege ovdje na Gradskom radiju, imao sam tu čast raditi pod njegovim brižnim skutima punih 15 godina, a njegov dolazak na našu radijsku postaju direktor i ja doživjeli smo kao transfer, naravno stoljeća. I janjca smo okrenuli. A ja, ja sam doživio i tu čast da on mene zove - «šefe»! I baš svake nedjelje, kad bismo mijenjali šihte, a bilo je tako punih 5 godina, dočekivala bi me kavica koju je on naručivao u Centralu s napisanom porukom: «Dobro jutro šefe, ovo je za vas»! Osobno, to sam doživio kao najveće priznanje u svojoj karijeri i ne znam što bi se to moralo dogoditi pa da nadvlada taj osjećaj. Strašno će nam nedostajati, ali će zauvijek ostati naš!

I još nešto. Nekoliko mjeseci nakon što je počeo raditi na Gradskom radiju, nazvali ste me, sjećate se gospođo Mira, i rekli: Spasili ste mu život! Laskalo nam je to, ali ja sam i tada znao kako je on svoju vječnost već davno osigurao. A, podsjetit ću vas, te 2000., kada je naš Branko započeo suradnju s Gradskim radiom, bilo mu je gotovo 70 godina! No, recite mi, jeste li ikad osjetili da ga stišću godine? Jeste li ikada osjetili bilo što drugo osim kako vam o slavnoj prošlosti ovog velebnog grada govori čovijek koji je zapravo personifikacija tih istih prohujalih vremena!? Da, bio je i ostat će povijest ovoga grada - zauvijek naš.

Promicao je europsku prošlost Osijeka, kako bismo lakše otkrili putove budućnosti, a kao zalog tomu nudio je ono što niti jedan grad ne može kupiti. Iz svake se njegove riječi moglo isčitati: ovo je grad koji ima dušu. Baš tako, duša kao metafora dobrote! A, možete li bilo što drugo reći za čovjeka koji je za ciglih 15 minuta, onako u hipu, kao kad nahrupi slap, napisao Zeko i potočić? I dalje će plakati zeko, ali jučer se odmrznuo, zaplakao, i taj toliko tajnovit potočić no, nažalost, danas Slavonija neće pjevati! Ali, jedno je sigurno.
Dragi prijatelju Mario, poštovana gospođo Mira, Branimire, budite ponosni što ste bili i ostali najljepši dio njegova sjajnog života, jer kao i vama i «za sve nas ostat će uvijek najljepša pjesma i stih»!


Đorđe Ivković


 Stranica prilagođena ispisu
09-22-2005 05:48:16 am :: Gemi
Bravo Đole, ovome se nema što dodati.
Osijek je podijelio svoju bol na sahrani Građanina stoljeća kojeg ćemo pamtiti stoljećima...
09-22-2005 08:08:08 am :: 42
Gemi je napisao/la (Pogledaj post): ›
Bravo Đole, ovome se nema što dodati.
Osijek je podijelio svoju bol na sahrani Građanina stoljeća kojeg ćemo pamtiti stoljećima...


Stvarno, ne mogu ni zamisliti da će se u Osijeku ikada zaboraviti pjesme "Moj Osijek", "Zeko i potočić" ili "Grad na Dravi danas slavi..."

Jučer sam si, nakon dugo vremena, pustio na kompu baš "Moj Osijek" i trnci me prošli, tu bi pjesmu trebali slušati u osnovnim školama prije početka nastave Wink

I iako inače ne volim takve rečenice, za Branka Mihaljevića 100% vrijedi da ne treba žaliti zbog njegovog odlaska već slaviti njegov život i sve što nam je ostavio... Cool
09-22-2005 08:55:55 am :: Gemi
Mene isto prođe neka jeza... zato sm i napisala onaj thread o domoljubnoj pjesmi...
Ne znam jesi li cuo kad kohorta zagrmi tu pjesmu...bemti koji je to filing kad decki onako pjevaju ko jedan... aaaa... meni odmah knedla u grlu...
09-22-2005 09:54:04 am :: 42
Ne idem baš često na utakmice tako da nisam... Wink

Ali slažem se da atmosfera na stadionima može biti odlična, čak inspirativna... pogotovo kad se pjevaju pjesme u kojima se ne kolje, ubija ili sakati protivnike...

Volio bih jednom otići na neku tekmu u Engleskoj, poželjno Liverpool kad 45.000 ljudi zagrmi "You'll never walk alone"...

No, kontam da je jako lijepo čuti i par tisuća navijača kako pjevaju "Moj Osijek"... svaka čast... to je pravo navijanje Cool

Zamisli da Kohorta u jednom trenutku odere "Zeko i potočić" - e, to bi bilo dobro Smile
09-22-2005 10:08:16 am :: Gemi
Ma, ne idem ni ja na tekme (ipak se zene ne trebaju u sve petljati ;-) )... Naime, pila sam kavu kod frendice u Wilsonovoj onomad, pa sam cula jeku jednom...naprosto nisam vjerovala da se to pjeva na Stadionu, pa me obavijestishe da je to Kohorta...a zapamtila sam to kao nesto sto me diglo u momentu... Smile




Prelepi štenci PUDLE, ...
Joksir terijer jorki l...
Prodajem regal za dnev...
Grafički dizajner s di...

Moj profil

Korisničko ime:
Lozinka:


Zaboravljena lozinka
Novi korisnik!

Posjetitelji

Ukupno online:298

Registrirani online (1): Redakcija 031


Objektiv031

Advent u Osijeku