|
Ostavljajući po strani slikarski izraz i izvedbeni doseg, (to je područje istraživanja i rada
i vječnog nezadovoljstva koje me tjera dalje), pričat æu rascjepkanu
PRIČU O NASTANKU PIJETLOVA:
PRVOG PIJETLA sam, nespretno našepurenog, naslikala za čovjeka po prezimenu
OROZ.
Tražeći po netu fotografije pijetlova, sjetila sam se (opet) djetinjstva i bakinih kokica. Moja kokoš-ljubimica zvala se Priča, spasila sam ju
kao
malo i zakržljalo pile, a onda još puno puta -
da ne završi u juhi. To je jedina kokoš koju znam da je umrla prirodnom smrću - od
starosti. Sjećate se Malog princa i pripitomljavanja lisice i ruže - kad nekog zavoliš,
počneš ga gledati drugačije. Tako sam ja gledala svoje pse i mačke... i jednu gicu..
oni su mene gledali i u njihovim oèima sam vidjela iskru života, istu onu koja je i u meni. Zar može jedan život biti vrijedniji od drugog?
Kiklopova dilema: debilni kolporter ili vrhunsko umjetničko djelo, koga bi trebalo spasiti.
Svijet oko mene ima čudne i meni neshvatljive
dileme i mjerila vrijednosti, a hijerarhija samo pitanje uspostavljanja moći.
UVEĆAVAM JEDNO MINORNO BIĆE na "HUMAN-SIZE" - veličinu čovjeka,
jedinu koju
čovjek može percipirati. Zapravo, radi se o homocentrizmu, promatranju svih stvari iz
jedine nama vidljive perspektive - SVOJE. Postavljanjem kaveza od žice za kokošinjac
u središte izložbe, želim na trenutak
POGLED IZ KAVEZA, UMJESTO UOBIčAJENOG POGLEDA U KAVEZ.
Promjenu perspektive, obrat. Bio bi to trenutak kad bi umjesto konzumacije drugog bića,
nastupilo...nešto drugo... priznavanje drugog bića. Razumijevanje, osjećanje...
to bi bilo nemoguće, ali samo priznavanje postojanja i važnosti drugih bića osim mog...
Ne vjerujem da čovjek može izaći iz JA-stva, ali spoznaja samog sebe ne obavezuje
nas da se
postavimo na vrh hijerarhije. Ovo je pitanje priznavanja i jednake vrijednosti života u svim
njegovim oblicima.
Ovo je pitanje priznavanja svega i svih koji su drugačiji od nas.
KAVEZ JE PRAZAN, ali ako bi samo jedna osoba ušla u taj kavez, svi moji pijetlovi
bi bili vani - na slobodi.
ČOVJEK nije MJERA SVIH STVARI, JA NISAM MJERA SVIH STVARI.
Hijerarhija koju stvaramo ne može biti univerzalna, opet je HOMO-fobično-centrična.
Slova razbacana oko pijetlova ne znače ništa ili su samo pokušaj komuniciranja
izmeðu poznatog i nepoznatog. Zaglušujuća buka u komunikacijskom kanalu, ali totalno
neartikulirana.
KOMUNIKACIJA, govor koji ne dopire do nikoga, govor koji je nerazumljiv, govor
koji ne želimočuti, buka u komunikacijskom kanalu, šifrirana komunikacija, značaj govornika
govornik je pijetao, minorno biće od kojeg ne očekujemo da govori... kokošinjac, kavez....
MASKULIN/FEMININ -
kokošinjac muško-ženskih odnosa, pijetao u kokošinjcu, zapravo je samo ON meðu
sebi sličnima.
Igra u kojoj sam komično spojila dva svoja ciklusa: OROZE koji žele komunicirati i
BINARNE DAME KOJE se ponavljaju u beskonačnom recikliranju.
BESTIARIJ......BINARIJ.... PTICE KOJE SU ZABORAVILE LETJETI
Bijeli pijetao dominira, a u kokošinjcu pjetlova dominacija više je komična, nego stvarna.
Kokošinjac je alegorija ljudskog društva.
Cijela muško/ženska prièa je slučajna, poigravanje s dva svoja ciklusa:
BINARNE FACE I KAVEZ.
MASKULIN - Pijetlovi - priča o hijerarhiji i nemoći/moći.
FEMININ - moja potraga za izgubljenim vremenom, ponavljanje, recikliranje same
sebe...
... face su slučajno ili neslučajno ženske, jer su moje...
...KAVEZ...
|
|
| Ocijenite ovu sliku (Trenutna ocjena : 0 / 5 s 3 glasova) |
|
|
|
|
|
|
| ...ili dodajte komentar [koristeći Vaš Facebook profil]! |
|
|
