Forum:	Vijesti
Topic:	EstLab tribina "Drugom stranom"
-------------------------------------------------

Redakcija 031:
 Program Estlaba Filozofskoga fakulteta u Osijeku, pod nazivom Kao da je bilo nekad imao je dvije vodeće i noseće teme, prva je, nakon dvije godine pojedinačnih tema od otvarajućeg gostovanja posljednjim njegovim životnim nastupom vođe Buldožera Marka Brecelja, zaokružiti niz razgovora o Novom valu u bivšoj državi, s neizdvojivim fokusiranjem i hrvatske te osječke scene, a druga je, zahvaljujući nazočnosti i sudjelovanju biografa Margite Stefanović - Magi, rock novinara Duška Vesića iz Beograda - više progovoriti o tom jedinom, Maginom i Milanovom, a zatim i Našem posve svjetskom bendu - beogradske adrese, a velike hrvatske popularnosti - Ekaterini Velikoj, iliti EKV. Milan je Mladenović i jedini rock glazbenik koji u Hrvatskoj "ima ulicu", malu, ali punim imenom i prezimenom - ulicu nazvanu njegovim imenom u Zagrebu.
Autor i voditelj tribine Drugom stranom, kako je iz stiha Branimira Johnnyja Štulića izdvojen sam točan naziv ove dvogodišnje tribine je profesor filozofije dr. sc. Marijan Krivak, a njegov stalni savjetnički suurednički gost profesor književnosti i povjesničar slavonsko-osječke modernističke rock scene Goran Rem, koji je za samoga Krivaka istaknuo kako je Krivak punk-filozof, zagovornik oprjeke i protiv stava. Rem je još 80-ih pripremio i scenski multimedijski projekt Magi - stanje stvari za osječki STUC, a sam je urednički potpisao dolaske svih novovalaca osamdesetih u Osijek i STUC..
Program je tekao fragmentnim iskazima Duška Vesića, o novovalnom suprotstavljanju Titu, o veličini Bijelog Dugmeta, o važnosti stadionskih koncerata, o ultimativnoj smrti rocka i o Princezi - Margiti Stefanović Magi. Rocku je važan komercijalni uspjeh, svi koji kažu suprotno - lažu, tvrdio je Vesić, uza svu sumnjičavost sugovornika i čuđenje publike. Šarlo Akrobata je čudom ostao i toliko koliko je ostao, a princeza Magi je sačuvala EKV u tom njihovom desetljetnom postojanju.
Rem i Krivak drže da su ne samo Sunčana strana ulice nego i svi Johnnyjevi albumi možda i sami pet najboljih albuma toga vremena, ali toj dosjetci je Krivak da osmjehom replicirao sam sebi smještanjem Idola na visoko drugo, aŠarla na možda čak prvo mjesto, Vesić glasanjem za Sunčanu stranu ulice i live album Filma, uz odbijanje Pankrta, ali je stav Krivaka ostao da je i Haustor tu negdje uvrstiv, i Rema da je Paraf neprikosnoveno prvi najbolje punkirao, a zatim darkerirao Jugom.
Rem je podsjetio da je Osijek sve najvažnije bendove toga vremena kraja 70-ih i 80-ih itekako slušao i primao te jakom kritičarskom ekipom komentirao (Darko Jerković!!!), a imao je i svoje odlične bendove, npr. odgovor iz 1979., bend Gorana Lišnjića pod nazivom Diskretni šarm buržoazije, ali nažalost bez nosača i finalnog snimka.
Bila je to glazba koja je puno toga dugovala ili zahvaljivala korespondenciji s drugim umjetnostima, podvukao je Rem, oslobađala je pozitivnu komunikaciju unutar bivše Države, dijelom je bila "prepisivačka" spram žargona i života gradske ulice, a dijelom artistična i ozbiljna i intenzivna u svojim novim shvaćanjima ozbiljnosti, poput upravo EKV.
Sat i 25 minuta razgovora je "planulo", usprkos nekim pretihim dionicama, sedam je skladbi intonirano u intermezza razgovora, a pitanja iz publike nisu bila zadovoljna konstatacijom o smrti rocka i profanim željama koje je razgovor dijelom osvijetlio. Ipak, četrdesetak je studenata i gradske javnosti otišlo s pregrštom otvorenih tema, o tome kako spasiti tu ljubav koju je pjevao novi val, pisao ju po zidovima poput Filma, posebice uzbudljivo kao EKV. Beogradski gost Vesić izveo je publici dubok naklon.

Tekst i foto: Boris Bosančić