Forum: Društvo, život, lifestyle Topic: Kako ste odabrali svoj smjer u životu? ---------------------------------------------- Gemi: Škola? Starci? Talent? Uzori? Tko je najveci "krivac"? Allende: Inat! Moj stari (ekonomist) mi je govorio da je ekonomija nauka "za poslijepodne", i da mi preporuca da radim nesto konkretno...ali sin k'o sin... Dora: ...jos ga trazim gaap: Pronađoh ga po principu "e, baš neću stari". kada sam završio osnovnu cimali su me da upišem gimnaziju, upisah tehničku, kada sam ju završio stari koji je liječnik mi je našao vezu za upis na medicinu, a ja sam upisao fiziku samo zato da ne bude kako on kaže...i na kraju sam se zaposlio totalno kontra struke i sedam godina radim ono što volim. za taj sam posao talentiran,obožavam ga i nema šanse da ga mijenjam koliko god ponekad naporan bio i koliko god mi zbog njega govore seljačke fore "znam di stanuješ...pojest će te mrak..." kris: Dora je napisao/la : ...jos ga trazim ...ja se slazem s dorom.... ...mislim da bi ga pronasla vec odavno da me starci nisu zaje... sad sam u procesu "of finding myself...who am i really?":wink: Gemi: Slazem se da starci puno toga upropaste ako se puno mijesaju, ali isto tako znaju te shebati kad ti puste na volju, jer smatraju da si"pametan, zreo, sposoban i odgovoran". Nista me nikad nisu tjerali, pa sam precesto svojevoljno lutala u pronalazenju sebe, a sila zivota ne pita zelis li i volis li to ili ne... Jednostavno te natjera da se zaposlis gdje imas priliku. :-( Dora: da li vi mislite smjer u zivotu = posao ili opceniti smjer u kojem vam se zivot krece, posao, prijatelji, zivot opcenito? kris: ja vise mislim na faks i posao i to....al moglo bi se reci i prijatelji i sve opcenito isto. jer su me starci natjerali u kanadu i da se tu skolujem i da "bolje zivim"...opet to igra ulogu u tom ko su mi prijatelji, sta cu zavrsit radit u zivotu. no nista me nikad nisu previse tjerali jer su shvatili da to bas i neide kad mi burajz, kojeg su stalno maltretirali i gnjavili za skolu, nije zavrsio faks :( Dora: kris...koliko ti je godina? (ako smijem pitati:))) Leteci mungos: Hm, ispadam jedini koji je relativno zadovoljan svojim izborom. Mozda sam imao srece sto starci nikada nisu nista forsirali. Davali su savjete, ali su izbor prepustali meni. Njnihovi savjeti i moji izbori se skoro nikada nisu preklapali, ali to nismo dozivljavali kao sukob. Mislim da im ne moram biti nesto posebno zahvalan, jer je to prirodno stanje stvari, drago mi je sto mi nisu nametali svoje misljenje. Jedino je bad sto moj izbor podrazumijeva konstantno ucenje, sto nije problem dok je covjek mlad i nema zenu, obitelj ;-) ali kontam da bi kasnije moglo biti sranja kad okolina ne bude imala razumijavanja... :) Bojo: pitao Boga...on mi reko...ja to napravio...i sjebo se...šalim se...ma ok je...završio sad srednju koja me ne zanima,al s vremenom me počelo zanimat,al ne previše...sad ćemo vidjet kako i šta dalje... snaša: Zanimljivi odgovori...ja sam se zainatila ..totalno kontra svih savjeta...u principu sam zadovoljna... I ja mislim da djeci treba pustiti konačan izbor..ali prošlo ljeto kad je naš sinek završavao osnovnu..jadan..stao pred nas i kaže "recite mi..ja više stvarno ne znam".. Moraš im pomoći da se "usmjere"...kao stariji vidiš njihove dobre strane, određene predispozicije za neka zanimanja.. Buah..uopće nije lako.. yoomie: Ja sam svoj hobi pretvorila u posao i to dobar ,jako samzadovoljna , po cijele dane radim ono što volim i za to primam i plaču hahahaha. Na odluku da se bavim svojim poslom najviše je utjecaja imao moj tata ali samo dok sam bila mala (jer misvirao i pjevao neke dječje pjesmice- generacija koja je glumila u dječjem kazalištu i tako),kasnije sam shvatila da nema ljepšeg posla nego pocijele dane svirati,baviti se glazbom i podučavati mlade naraštaje u tome .Upisala glazbenu (osnovnu i srednju) završila akademijui eto me tana......... :lol: MacaPapucharica: yoomie je napisao/la : kasnije sam shvatila da nema ljepšeg posla nego pocijele dane svirati,baviti se glazbom i podučavati mlade naraštaje u tome . tako nešto sam i ja shvatila ;) strašno volim svoj posao... ali da sad idem sve ispočetka ipak ne bih upisala taj faks... otišla bih drugim putem... putem za koji nitko nije ništa očekivao od mene... mene jednostavno ubiše prevelika očekivanja koja su mi nametala neostvarive standarde, a ja sam jeb*** prfekcionist i eto ti sranja... mislim da djecu treba pustiti da istražuju, da vide što sve mogu, što žele...ako ne probaju - ne mogu ni znati... prečesto sam slušala prigovore "išla si na to - pa si odustala"...da išla sam i vidjela da nešto je ili nije za mene, da me zanima ili ne zanima... samo, gdje je granica do kuda puštati djeci da "isprobavaju", a da se to ne pretvori u obijest? fairy: Moram priznati da nisam jedna od onih koji su kao dijete znali što će postati ili što žele,,nisam se vidjela u ničemu i koliko se sjećam nisam ni razmišljala o tome,,, također moji roditelji nisu o tome vodili pretjeranu brig, vjerojatno zbog razvoda, tako da sam bila prepuštena sebi i nekakvom prirodnom životnom tijeku,,,završila sam srednju školu koju sam željela, međutim u meni se dogodio nekakav pevrat, pojavila se enormna ljubav prema prirodi i prirodnim znanostima tako da sam nakon završene škle društvenog smjera, završila fakultet prirodoslovnog smjera,,,totalno oprečno... ...iskreno,,,često sam krivila roditelje što u djetinjstvu nisu prepoznali moje potencijale i želje, nekakve prirodne talente, što smatram da svako dijete ima i usmjeravali me....no, kako vidim kod vas ostalih je to zapravo samo budilo revolt,,,,možda je ipak onda sve ispalo kako treba,,, 1step2far: Htjela sam elektrotehničku srednju školu, svađa u kući... Upisala sam hotelijersko turističku jer se te godine otvarao taj smjer, nešto novo, gimnazijski program, ispalo je ok. A faks sam odabrala onaj koji je bio najjeftiniji, izvanredni studijOpatiji, smjer hotelijerstvo na Fakultetu za hot. i tur. menadžment. Fakultet sam viđala samo kad sam išla na ispit, od studentskog života nisam okusila ni ž. Sve sam sama odabrala. I patila se da bih platila fakultet. Bolje da sam završila zanat jer mi taj fakultet nije u životu pomogao baš ništa. OligofreniDikobrazoid: Ja htio biti bubnjar, postao kontrabasist, a radim ko diđej LOL Monstrum: jednostavno sam odabrao svoj životni put mada nije ono što je rebao biti. prvo i osnovno bilo je školovat se da ne moram u tolkoj mjeri crnčit i dirinčit ko moji starci za neku crkavicu i da ih svaka budala koja je gluplja i lošija jebe u zdrav mozak. tako sam odlučio da ću na faks još kad sam pican bio. htjeo sam veterinu al nisam imo para za zg pa sam ošo na medicinu pa sam upo uz plaćanje al mi se nije plaćalo tak da sam pokupio dokumente i ošo upiso zootehniku na agronomiji i eto završio to (još obranit diplomski) i voila a sad želim dobar poso zbog kojegsam se školovo 20 godina i kontam se nastavit školovat, naime zbog krasne cakice ne moram ić na magisterij nego mogu uodma na doktorat stoga ako mi buduća virma plati pola eto doktora znanosti od mene kroz koju godinu hehehehe echoes: ja sam slusala svakog po malo i tako donosila odluke, o upisu u srednju, faks..jer sama nisam znala sta bi,i još uvijek ne znam,..glupo mi izabrat nesto sto cu radit citav zivot joj,..ja bi najrađe po svijetu svirala gitaru za pare(onak na trgu il nešt, da znam svirat :( ) i putovala okolo, al ne znam zapravo ni kak bi to kad voolim bit doma jako,uf.. Mladjo: nikada u životu nisam imao pretjerani interes nizašto. nikada mi nije bio problem raditi da nadoštiklam džeparac ali jednostavno se još uvijek nisam našao u nečemu u potpunosti. ali jednu stvar znam sigurno. u struci radit neću. pravo sam upisao samo zbog papira i jer nema matematike. previše je tu prljavštine. uostalom svi znate da pravo i pravda nisu sinonimi. zanima me pomalo sportsko novinarstvo pa ćemo vidjeti. al ako već to ne budem uspio svakako bi puno rađe u državnu firmu gdje me neće jebat neki nadobudni tatin sin i gdje ću kući s posla moć dolazit psihički normalan. nake_rado: Pri kraju 8 razreda nisam imao pojma gdje ću, zapravo bilo je ili medicinska ili emša (blizu ha? :) ) U emši sam htjeo za računalnog tehničara, jel me zanimalo to, a medicinski tehničar, ne kažem da me nije zanimalo, je ali ne u tolikoj mjeri. E sad pošto su mi i baka, i matera, medicinske sestre, znam kakav je posao, znam da se jako puno radi i da vidiš svakakvih sranja mi nije predstavljalo nikakav problem, i odabrao sam medicinsku, prva godina je gotova(dobro ne sasvim moram crnčit sad još par dana za knjigom iz latinskog, ali i to se riješi) Dosada što sam vidjeo mi se sviđa i ne žalim što sam to napravio, e sad ćemo vidjet u 2. godini kad počne praksa u bolnici kak to sve izgleda. FunkyLady: Otišla u matematičku gimnaziju i odgodila odabir za još koju godinu :lol: ETI: i sa brije pobjegla na 031?? :-) FunkyLady: Pa Kruno sunce ti tvoje :D :D Ionak sam opet na tebe naletjela :P Al aj, ti mi ne smetaš :D OT: Sad lagano odabirem za kasnije... Smanjila sam odabir na 2 opcije... Vidjet ćemo :) Loona: Ja sam jedino razumno odabrala postdiplomski.. Ostalo je sve nekako išlo stihijski, osnovna, srednja, faks.. ali i sad kad bi me netko pitao što bih zbilja voljela raditi - nemam konkretan odgovor.. ne znam.. tu sam gdje je jesam, u struci, ali nisam zadovoljna baš pretjerano, a opet ne znam niti koji bi me posao savršeno zadovoljio.. MissConception: nakon osnovne sam se dvoumila između jezične gimnazije i ugostiteljsko-turističke (jer ima 3 jezika), no kako je tadašnja logika bila "ko zna šta će bit za 4 godine, ako ti se i ne bude išlo na fax imat ćeš zanimanje".. upisala sam ugo-turističku. nakon toga bezuspješni pokušaj na engleski & njemački, a sljedeće godine vrlo uspješno upisivanje engleskog i povijesti. tek mi je na drugoj godini faxa došlo iz guzice u glavu - da mi je sudbina prosvjeta. a jbg. hyppolita: Tko kaže da sam ga odabrala? U potrazi sam... insomnia: Kad sam bila mala, i kad se igralo škole, ja sam uvijek bila učiteljica, i vječno tamo nešto šefovala, sad to i jesam (profesor, da budemo točniji), i nakon što sam taj posao radila zadnjih godinu dana, ne mogu reći da sam previše oduševljena.. Ono, ok je, posao kao i svaki, ali def nisam od onih koji su se ''pronašli'' u svom poslu.. Iako, nije mi žao što sam završila engleski, tu sam se def pronašla, engleski obožavam.. A kako sam i zašto upisala engleski, za to je zaslužan moj ajmo reći talent za jezike.. Ali uvijek sam željela biti glumica, i kad se pred neku godinu otvorila Umjetnička akademija, s tim smjerom, ja sam htjela odustati od faksa, i upisati glumu, ali sam trebala upisati četvrtu godinu na faksu, pa mi se to činilo kao loš potez.. Ko zna, možda bi sad u nekoj hrvatskoj sapunjari glumila :) Delfin: Ja radim ono što sam oduvijek htjela još od malih nogu, starci su to vise gledali kao hobi i nisu me pretjerano ozbiljno shvacali ali mi nisu ni branili. Danas sam otvorila svoju "firmu" i sama sebi sam sef. Nije lako,al kad radis ono sto obozavas sve se da rijesiti i prebroditi. Nemogu se zamisliti da radim nesto drugo. darkmilk: nisam odabrao,ne3go su rat i slučaj usmjerili moj život dalje u tri .... WalterWolf: Do sada sam u životu probao toliko struka da se ni sam ne sjećam svih. Jedina veza sa radom u struci je nažalost bila praksa za vrijeme srednje. Nakon toga ništa. Zato sam počeo sve i svašta uzimati i učiti. Sve do sada sam savladao bez problema no nakon nekog vremena mi jednostavno dosadi i idem dalje. Nikada nisam bio bez posla na duže vrijeme. Mjesec, dva najviše. Za sada sam sa svime zadovoljan i ne smatram da je išta bilo greška. Trenutno zaposlenje mi leži skroz, sam je pitanje koliko će još... Tko je krivac... definitvno ja, jer me ionako nitko nikada nije mogao natjerati na nešto što mi ne leži. jasnica: Je...ga stari me zajefrknuo. Htjela sam nešto sasvim 55-to od ovoga što sada radim. A šta ću. sokrat: heh...da i ja napišem koju....dugo nisam.... .....u osnovnoj školi svi su mi govorili da sam zbog svog jezika ko stvoren za odvjetnika....pih.....i ja bio uvjeren da je to ono što želim...dakle gimnazija pa pravni faks.......i onda jednog dana na satu tehničke kulture, 8. razred i imali smo neku vježbu vezanu za strujne krugove,sheme i spajao se neki mali strujni krug ( rasvjeta,2-3 utičnic..bla,bla..)..i meni to toliko zanimljivo bilo...i došlo meni u glavu da bi ja to htio radit u životu..... reko ja to mami i tati...al oni me odgovarali od toga..ma nije to sine za tebe...reko, mama i tata znaju najbolje.....došao dan upisa u srednju školu.....i idem ja tako prema tvrđi upisat gimnaziju....i prolazim pored EMŠE....i bez razmišljanja uđem ja unutra...predam papire za elektrotehničara...i budem primljen.....kad sam došao kući bilo me strah reći mami i tati..tako da oni nisu ni znali par dana gdje sam se prijavio i što sam upisao....kada sam im konačno rekao,bili su malo ljuti,al su rekli da je to moj izbor i da ću jednog dana pomisliti kako sam pogriješio i da im onda ne dolazim reći kako su imali pravo...... ...danas,nakon 10 godina, obožavam svoju struku..imam još 2 ispita na istoimenom fakultetu.....poludio sam za dalekovodima i elektranama.....uživao sam i uživam u svakom danu svog srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja.... ....sad se samo nadam da će mi to i u životu pomoći..... ................................... a, pokraj fakulteta,i odabir mog drugog zanimanja ( sviranja ) je možda zanimljiv..pa drugom prilikom možda i to napišem...ako koga bude zanimalo debeli: hehe ja mjenjam smjer kako vjetar pirne tako da sam vjetropir. Ma ništ u životu nisam odabrao, nego su me profesije odabrale. U japankama br. 26 htio sam postati ramparoš, pa poslije taxist, pa pilot, na kraju osnovne sam htio na vojnu akademiju, na kraju završih tehnološku školu, postah kemičar, pa mornar, još sam i snajperist po VPD, na kraju dane brojim kao veterinar. Ne mislim da je ovo kraj opet će me život otpuhati u drugom smjeru ako mi dopusti da završim postdiplomski... Mladjo: sokrat je napisao/la : heh...da i ja napišem koju....dugo nisam.... .....u osnovnoj školi svi su mi govorili da sam zbog svog jezika ko stvoren za odvjetnika....pih.....i ja bio uvjeren da je to ono što želim...dakle gimnazija pa pravni faks.......i onda jednog dana na satu tehničke kulture, 8. razred i imali smo neku vježbu vezanu za strujne krugove,sheme i spajao se neki mali strujni krug ( rasvjeta,2-3 utičnic..bla,bla..)..i meni to toliko zanimljivo bilo...i došlo meni u glavu da bi ja to htio radit u životu..... reko ja to mami i tati...al oni me odgovarali od toga..ma nije to sine za tebe...reko, mama i tata znaju najbolje.....došao dan upisa u srednju školu.....i idem ja tako prema tvrđi upisat gimnaziju....i prolazim pored EMŠE....i bez razmišljanja uđem ja unutra...predam papire za elektrotehničara...i budem primljen.....kad sam došao kući bilo me strah reći mami i tati..tako da oni nisu ni znali par dana gdje sam se prijavio i što sam upisao....kada sam im konačno rekao,bili su malo ljuti,al su rekli da je to moj izbor i da ću jednog dana pomisliti kako sam pogriješio i da im onda ne dolazim reći kako su imali pravo...... ...danas,nakon 10 godina, obožavam svoju struku..imam još 2 ispita na istoimenom fakultetu.....poludio sam za dalekovodima i elektranama.....uživao sam i uživam u svakom danu svog srednjoškolskog i fakultetskog obrazovanja.... ....sad se samo nadam da će mi to i u životu pomoći..... ................................... a, pokraj fakulteta,i odabir mog drugog zanimanja ( sviranja ) je možda zanimljiv..pa drugom prilikom možda i to napišem...ako koga bude zanimaloheheha svaka čast majstore, zakon priča. kamo sreće da je mene nešto u životu toliko zanimalo da dam cijelog sebe. otprilike cijeli život idem nekom linijom manjeg otpora, nakon gimbe sam upisao pravo zbog širokog dijapazona potencijalnih jobova, kraj se otprilike nazire ali šta i kako dalje još uvijek nemam pojma. jedino znam da ne želim raditi usko u struci (odvjetnik, sudac) i volio bi se definitivno uvalit u neku državnu firmu. ko zna, možda završim i na nekoj fizikaliji, toga sam se preko stuca naradio ajme.