Forum:	Društvo, život, lifestyle
Topic:	Kako je stalo maleno srce
---------------------------------

tonio11:
Zlostavljanje djece je posljedica nasilja u porodici koje spada u najteže oblike traumatskog iskustva iz djetinjstva sa trajnim posljedicamau emocionalni, razvoju djeteta.
ovo je istinita priča iz grada Rijeke
Postojao je dječak – predivan dječak. 6 godina, prelijepe
smeđe kovrčice i zelene oči. Obožavao se igrati u dvorištu. Stan mu nije
prostran niti ga je itko doživljavao u njemu od roditelja, a dvorište su mu
dolazili prijatelji. Mogao im je pokazati i reći što ga veseli, što ga ljuti. U
posljednje vrijeme sve više je ljut, ...tužan i prestrašen...
Najviše od svega, volio se igrati u pijesku. Ali upitajmo se, koje se dijete ne voli igrati u pijesku. No, on je za takvo igranje jednog dana strašno kažnjen. Dobio je batina. Crnim vojničkim remenom, po tankim nožicama na kojima su ostali ...krvavi tragovi koji su se tek nakon nekoliko dana pretvorili u kraste. Od tog dana kažnjavanje za bilo koji razlog, ako bi njegov tata procijenio da nije u redu, bio je pretučen. Bio je poput male šibe. Visok i mršav. I imao je strašnu manu. Nervozno je grizao nokte i bojao se. Bojao se tate. Više od mraka, psa lutalice, neobičnih čudovišta zmajeva. Njemu je tata bio najstrašnije mitsko biće. Oslovljavao ga je sa ON. Tata. 
Tko je dao tati pravo da na to maleno bespomoćno biće digne ruku ? Tko mu je dao pravo da ga mlati remenom, šibom i šakama od njegove treće godine života ? Tko mu je dao pravo ? On sam. Želio ga je naučiti disciplini. Jer ju on nije imao. Mama. Ona je šutjela. Plakala preko noći jer je bila preslaba da nešto poduzme. Da se suprotstavi manijaku koji je usput znao i nju istući. A trebala je. 
Bio je ružan kišni jesenski dan kad je mali šestogodišnjak zajedno s prijateljima pljuskao u tenisicama po cesti. Ulica je odzvanjala dječjim smijehom, vrištanjem i naguravanjem. Pljusnuti u baru na cesti im je bilo toliko zabavno da su nekoliko puta pljuskali po istoj bari dok se ne bi „potrošila“. Bili s mokri do kože. Ali bilo im je lijepo. Djeca, čiji su roditelji htjeli malo mira u kući pa su ih poslali vani. Ali onda ga je pozvao tata. Smijeh je zamro na njegovom licu, noge su mu se počele tresti, ali ne od hladnoće. Nervozno je prstima počeo kidati nokte na drugoj ruci. Od straha je zaboravio pozdraviti i svoje prijatelje. Ušao je u kuću. Zamislio dvorac, prelijep dvorac. S Ben tenom, gormitima. On je tu bio najjači gormit : kralj šume.Sve su životinje bile njegove sluge i napadale su ljude poput njegovog tate. 
Udarci su odzvanjali po njegovom tijelu koje se nije moglo prestati tresti. Brojao je udarce, ali nije smio zaplakati. On kaže da samo curice plaću. Tata ne da ni da viče. Susjedi će čuti. Morao je potiho u sebi plakati. Jer mama kaže da tako rade pravi dečki. Onda je osjetio čvrsto hvatanje za ruku. I kako je odletio u zrak. Osjetio je udarac. Nije ga imao vremena izbrojati. 
Srce je stalo. Stalo je zauvijek. 
Nemojte dozvoliti da se to dogodi i Vašem djetetu. Prijavite svako nasilje u obitelji. Suprotstavite se nasilniku. Nemojte dozvoliti da bude prekasno.

water:
krenule mi suze...

-nella-:
Samo kad bi učlanjivanje u fb tu napravilo neku razliku.
Ja sam također žrtva fizičkog i psihičkog nasilja u obitelji, u djetinjstvu. Sve do 12-e godine, kad su mi se roditelji rastali i zauvijek smo se riješili poremećenog, primitivnog pijanog manijaka kojeg sam zvala otac.
Ako znate za neki slučaj zlostavljanja djece ili žena, PRIJAVITE TO.

fear of the dark:
Teška tema i teške stvari...činjenica je i to nepobitna da samo oni koji jesu ili su bili u takvoj situaciji znaju kako je to i nije baš sve crno-bijelo. Kad ovakonešto vidiš onda bez zadrške možeš reći koliko su sretni ljudi kojima se to ne događa i koliko ljudi bezveze kmezi i fantazira oko gluposti umjesto da budu sretni, jer koliko god misliš da ti je život sranje uvijek postoji netko kome je gore. A možda mu nema tko pomoći. Pitanje je kolike koristi od te prijave i bude, bilo je xy situacija kada to ništa nije mijenalo na stvari. A što se tih ljudi koji to rade tiče ja ne znam što bi njima bila dovoljna kazna. Kad pogledaš životinje i one se bolje brinu za svoju mladunčad nego što to neki ljudi rade.

-nella-:
Pa u većini slučajeva prijava ne koristi puno, ali u svakom slučaju je bolje nego ne poduzeti ništa.
Sjećate se nedavno vijesti o tome kako je zbog policijskog propusta čovjek jednostavno zatukao ženu? Da su institucije radile svoj posao ta žena bi bila živa, a njena djeca ne bi bila siročad. Međutim, ne znači da institucije zakažu baš uvijek.

fear of the dark:
Ne zakažu uvijek,ali ni ne pomognu uvijek. A sad tko će prijaviti-oni koji su u tome najčešće šute zbog straha, srama, čega li već, a druge ljude boli ona stvar. Bitno je da onaj tko je žrtva želi tu pomoć jer nemogu ti institucije pomoći ako si nećeš sam. Nasilju definitivno treba stati na kraj pogotovo prema djeci koja su u svemu nemoćna.

-nella-:
Da . . . a jbg sranja se dešavaju. Preživiš i dobro.

trauma_os:
Tužno :(